jesen u moru

VIŠE OD ZRNCA ISTINE

Čitam već dugo postove drugih blogera, odlučim onako u trenu, privuče me naslov, dio riječi u postu, fraza u istom, duhovit komentar ispod toga. Neki su naravno omiljeni i u izboru sa već prokušanim receptom za dobar izbor kvalitetnog ili tematskog posta. Ne očekujem ništa, pratim ih i gledam kako isplivava pronicljivo svojstvenost i osobenost njih samih, životne priče obitelji, najdražih, najmržih, sitne pakosti, radosti....i vjerojatno im je lakše kao i sad meni kad pustiš iz duše nešto van, da to ne kulminira kao olujni oblak, već da dio radosti ili gorčine podijeliš s drugima.
Al prije ili poslije čini se da se prstima otme i nešto što smo ipak htjeli zadržati za sebe i ne kompromitirati svoju obitelj, a pogotovo sebe pred njima, na radnom mjestu, društvu, jer je identitet tek lagano ogrnut plaštem nicka.
Zato često pročitam objašnjenja kako su to tek pričice iz mašte, a ne java.......da li ????